PISAC: HANS CHRISTIAN ANDERSEN
LEKTIRA: CAREVO NOVO ODIJELO
Prije mnogo godina živio je car koji je mislio samo na svoje odijelo.
Jednog dana dođu dva lopova, predstavivši se kao krojači.
Oni kažu caru da će mu sašiti novo odijelo, a za svakog to ga ne uspije
vidjeti znaće se da je glup. Car lopovima da puno zlata, srebra i svile,
a oni sve to strpaše u svoju torbu. Krojači zatraže još više srebra, zlata i
svile, a u krojački stan ne dospije niti jedna nit. Car je poslao svog starog ministra da pogleda kako napreduje tkanje. Kada je ministar došao
krojački stan nije vidio ništa jer i nije ni bilo ničega, a ministar pomisli da
je glup. Lopovi počnu nabrajati sve šare, a ministar kaže da su vrlo
lijepe. Kada dođe caru nabroji mu sve boje i šare koje je “vidio”.
Zatim car pošalje svog drugog službenika, a sa njim bude isto kao i sa
ministrom. Na kraju ode i sam car sa grupom odabranih službenika,
ali ni car nije vidio ništa te pomisli da je bolje da se pretvara da vidi odijelo. I tako se car pretvarao da oblači novo odijelo. Kada je izašao pred puk nitko nije ništa vidio, a jedno dijete tada poviče “car je go!!!”, a za njim i cijeli puk.Car je nastavio još ponosnije hodati ne obazirući se na puk.
Bilješke o piscu:
Hans Christian Andersen (1805. - 1875.) je danski književnik,
sin siromašnog zanatlije koji je proveo djetinstvo u bijedi,
prepušten sam sebi i svojoj mašti. Izbjegavao je školu,
pa je s redovnom obukom počeo kasno, kad je sa 14 godina došao u
Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827.
objavio je svoju prvu pripovijetku, a zatim 1829. i putopis "Pješice od
Kanala Holmen do istočne tačke Amagu", pa niz lirskih pjesama,
melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama kojima
je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog
svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i
stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim dobrim i lošim
stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i mudrošću,
a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta.
Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete",
"Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.",
"Samo guslač", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka",
"Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i priče", "Ahasver",
"Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili ne biti",
"U Španiji", "Posijeta Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i priča".
Vrsta djela:
Bajka
Mjesto radnje:
U velikom gradu
Vrijeme radnje:
Kao u svim bajkama, prije mnogo godina.
Analiza likova:
Car je samodopadni vladar kom nije stalo do vođenja svoje
zemlje, već su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjećom. Pri tom je bio isuviše ponosan na
dužnost koju je imao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je ustvari nesiguran i nesposoban vladar.
Svoju nesposobnost nadoknađuje gomilanjem odjeće, jer se jedino na
tom polju osjeća dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima,
koji bojeći se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" odijelu, čime zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju
svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i častohlepnih likova
stoji dijete sa svojom dječjom iskrenošću i nevinošću, koje jedino ima
hrabrost na glas reći istinu o carevom odijelu.
Varalice (lopovi) su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimičari,
koji su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist.
Svjesni da je čovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti,
oni igraju na tu kartu, dokazujući pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.
Analiza stila pisanja i jezika djela:
Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga
pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti.
Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i
možemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.
Нема коментара:
Постави коментар