FABULA
Starac i starica su živjeli u staroj kolibi od gline. Starac se bavio ribolovom. Jednog dana starac je izvukao zlatnu ribicu. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će mu tada ispuniti želje. Starac ju je pustio.Vratio se kući, a starica ga je izgrdila i poslala da zamoli ribicu da mu da novo korito. Kasnije je htjela i kuću. Ribica im je i to ispunila. Zatim je starica rekla da želi biti bogata vlastelinka. Ribica im je i to ispunila.Kada se starac vratio, imao je šta da vidi – veliki dvorac. Starica je tukla i derala se na sluge. Nakon toga je htjela postati carica. Zamolio je ribicu, a pred sobom je vidio još veći i raskošniji dvorac. Kada je došao do starice htio joj je poljubiti noge, ali ona je pozvala stražare i naredila da ga odvedu. Starici ni to nije bilo dosta, htjela je postati carica mora i da ribica stalno pliva oko nje i ispunjava joj želje. Starac je otišao i zamolio ribicu koja se naljutila. Nije mu ispunila želju, a kad se vratio, vidio je da više nema dvorca, već je tamo opet ona stara koliba, starica i prepuklo korito.
Mjesto radnje: obala i more
Glavni likovi: starac, baka i zlatna ribica
Autor: Aleksandar Sergejevič Puškin
Bilješka o piscu
Aleksandar Sergejević Puškin bio je ruski pjesnik. Rođen je 6. juna 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.U ranom djetinjstvu prepušten je odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače. Pisao je i svoje, tzv. male tragedije: Škrti vitez, Mozart i Salieri, Pir za vrijeme kuge.Umro je 29. januara 1837. godine, od posljedica ranjavanja.
Нема коментара:
Постави коментар