Lektira - Put oko svijeta u 80 dana - Jules Verne

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: 2.10.1872.- 22.12.1872. godine
Mjesto radnje: London, Suez, Bombay, Calcutta, Hong Kong, Jokohama, San Francisco, New York.
Likovi: Philleas Fogg, Passerpatout, detektiv Fix, gospođica Auda
Kratak sadržaj
Philleas Fogg je britanski gentelman koji živi lagodnim životom. Povučen je i šutljiv, drži do sebe i otpušta svakog slugu koji mu nije po volji. Svakoga dana ruča za istim stolom u klubu Reform. U istom tom klubu se okladi sa ostalom gospodom kako je moguće obići svijet u 80 dana. Okladi se na 20.000 funti, a kao dokaz mora donijeti sve vize u putovnici. Period u kojem oklada mora biti izvršena je od 2. listopada do 21. prosinca, točno u 8:45h.
Slijedećeg dana Fogg kreće na putovanje sa svojim novim slugom Jeanom Passepartoutom. Uzima 20.000 funti za džeparac i osnovnu prtljagu. Prvi dio puta je putovanje vlakom kroz Europu do Sueza. Ta dionica je trajala 7 dana.
U Engleskoj je pljačkaš opljačkao Englesku banku, i detektiv Fix sumljiči gospodin Fogga te za njim kreće na putovanje. Putovanje se nastavlja brodom preko Crvenog mora do Calcute, gdje im se pridružuje general Cromarty. U Indiji Passepartout nailazi na nevolje, Indijci mu uzimaju cipele i on jedva stiže na vlak. Osim generala Cromartya, putnicima se pridružuje i mlada princeza Auda koju su spasili od smrti na lomači.
Putovaje se nastavlja sa mnogim problemima koje uzokuje detektiv Fix. On je, naime, opija slugu u nadi da im on neće prenijeti poruku kako brod za Shangaj kreće ranije. Gospodin Fogg ne odustaje, unajmljuje peljarski brod kojim stižu na svoj cilj, a od tamo se odmah ukrcavaju na parobrod za Ameriku.
Američki su kontinent odlučili preći vlakom, no napadaju ih Indijanci i otimaju Passepartouta, kojeg na kraju ipak spase. kako su zbog neočekivane otmice zakasnili na parobrod za Liverpool, Fogg unajmljuje teretni brod kojim stižu u Englesku.
Po dolasku u domovinu, detektiv Fix uhićuje gospodina Fogga i u zatvoru ga zadržava 18h. Zbog zadržavanja u pritvoru Fogg zakasni u London 5 minuta i izgubi okladu. Auda se zaljubila u njega i zaprosila ga je. Ipak su shvatili kako su putujući na istok dobili jedan dan. Tako na kraju Fogg ipak dobiva okladu.
Bilješka o piscu
Jules Verne (8. 2. 1828. – 24. 3. 1905.) francuski je pisac romana za djecu i odrasle, pionir znanstvene fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi.
Znanstveno-fantastičnim romanom Pet tjedana u balonu stvorio je novu vrstu proze i osvojio milijune mladih čitatelja. Uskoro je napisao roman Pustolovine kapetana Hatersa, čiji su doživljaji odveli čitatelje u polarnu pustinju, a potom Putovanje u središte Zemlje. Preveden je na sve europske jezike.
Svoje je junake Verne ispalio na Mjesec, pustio da plove pod morem u podmornici i natjerao da put oko svijeta prevale za samo osamdeset dana, što je u ono vrijeme bio fantastičan pothvat. Najzanimljivije je bilo to da je Jules Verne sam bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova maštanja ostvariti. Njegovi likovi – kapetan Nemo i Phileas Fogg poznati su djeci širom svijeta, i danas se pojavljuju u djelima drugih autora.

Lektira - Doživljaji Nikoletine Bursaća

Branko Ćopić je ciklusom humorističkih pripovijesti ostvario osnovni stvaralački cilj - u nezgrapnoj ličnosti Nikoletine Bursaća otkrio je neizbrušen dragulj, primarne ljudske osobine: prostodušnost i mudrost, osjećajnost i hrabrost, plemenitost. Epski sadržaji razuđeni na ratne 'doživljaje', na poetsku i dramsku atmosferu, punu napetosti i obrta, smijeha i mudrijastva, uvijek na domaku pucnjave i smrti, vjerno su odslikali seljaka u ustanku i revoluciji, predočili su njegova ideološka sazrijevanja i preobraženja, njegovu značajnu ulogu u narodnooslobodilačkoj borbi.

Kritički prikaz
Dogodovštine glavnog junaka ove zbirke pripovedaka smeštene su u vreme Drugog svetskog rata na područje zapadne Bosne. Ćopić je, kako sam kaže, delo posvetio svom zaštitniku iz prvih školskih dana. Dakle, Nikola Bursać, kojeg Branko iz milošte zove Nikoletina, stvarno je postojao. Upotreba augmentativa može se tumačiti kao hiperbola, ali ne isključuje i drugo značenje - ruganje. Ćopić je, može biti, nameravao da naslika robusnu figuru junaka - partizana. Pobogu, kakva bi to bila junačina s umiljatim imenom Nikolica! Hajde da vidimo šta je od toga ispalo. Branko u mašti, figurativno rečeno, uzima jednu kamenu gromadu odvaljenu negde sa Grmeča s ciljem da na kraju iskleše dijamant.

Glavne osobine kamena:

čvrstina, postojanost, otpornost prema promenama iz priče u priču polako se tope.
U vajanju ovog lika Ćopić se koristi kontrastom. U jednog  kao od stene odvaljenog gorštaka udahnuo je nežnu dušu. Nikoletina, koji se ne boji da sam udari na četu neprijateljskih vojnika, skoro se onesvesti pred ženskom lepotom.

- Rasparaj sve do kuka, ali samo po šavu da se poslije može sašiti.
Sav u znoju, drhtavih ruku, Nikoletina poče da para nogavicu poviše zavoja. Pod prstima mu sinu ogoljeno bedro, oblo i bijelo. On zastade sa srcem u samom grlu.

- Još, još, do samog kuka.
Momak ubrisa znoj, pa nastavi da para, još opreznije i pipavije, sve dok se ispod noža ne ukaza rub svilene plavičaste materije koja je obuhvatala i stezala jedru djevojčinu nogu. On stuknu i sav porumenje kao da se djevojka pred njimodjednom pokazala gola - golcata.

- Evo, gotovo je! - promuca zakrećući pogled u stranu.
Po djevojčinim uputima previjao je i stezao bedro već iskrvavljenim zavojem samo u pola svjestan onoga što radi. Pred njim, sad jače, sad slabije bljesnuo bi krajičak svile da ga još više ošamuti i zbuni. Kad je već bilo gotovo, odahnuo je i umorno se opustio kao da su to njega samoga previjali od nekakve čudnerane zbog koje mu se zamaglio čitav svijet pred očima.

Međutim, u drugoj prilici, na rastanku s majkom to golubije srce očvrsne do te mere da postaje surovo.
- Surova i vrletna majka Bosna, opora i škrta u svemu, ne da ti ni u posljednim trenucima rastanka da se nagledaš svog najrođenijega: brzo ti ga otme i sakrije od očiju, baš onda kad ti je najdraži.

Zgurena tako pored krupnog i nezgrapnog Nikoletine, liči više na zimogrožljivo dijete.
- Nidžo, jabuko moja, čuvaj se kad tamo odeš - brižno napominje mati i stalno podrhtava nešto od zime, a nešto od samohrane tuge staračke. Govori i ne gledajući sina, nego nekud u njegove čakšire, okrpljene na koljenima. Bude li ga pogledala u lice, zna to ona dobro - zaplakaće i zaboraviti, sve savjete.

- Ajd k vragu , majko, dašta ću, neg′ se čuvati! - nabrusito odvraća mrzovoljni Nikoletina i pažljivo zakopčava nabijenu vojničku torbicu iz koje mu viri masna hartija.

- Pazi se, srećo moja, budi pametan - meko savjetuje uplakana starica i skida mu nekakav konac sa prekratka zgužvana šinjela, a Nikoletina se i dalje mrzovoljno otresa:
- Nos׳ te belaj, majko, ta neću valjda biti lud, nego baš pametan. Ta šta je tebi jutros!

- Nidžo, golube, nijesam te pitala, kakav imate konak tamo gdje ti budeš?
- Vala, majko, ima bena na svijetu, ali ti si sve nadmašila! Kakav konak? Valjda mi neko dušek prostire!... Legnem na zemlju, pokrijem se nebom, eto ti konaka.

Ali, kad majka dođe u opasnost zbog neprijateljske vatre, taj isti nabrusiti Nikoletina ostaje na položaju, štiteći je vatrom iz mitraljeza, čak i posle komandirove naredbe.

- Zabrinuto stalno zapitkuje:
Đurkane, izviri de na staru! Eno je, već pri kraju poljane. Još malo, pa će na put.
Samo još malo, Đurkane! - čisto se pravdajući izbacuje Nikoletina sav u znoju i pocrvenjelih očiju, ne slušajući kurira koji srdito šišti, pomaljajući okruglu glavu iza raspucale gromade kamenja s lijeve strane.

U trećoj priči Nikoletina je dobar primer kako humano treba postupati prema zarobljenicima.
Čitava četa sjati se oko zarobljenika. Počeše im prijetiti. Onog krupnijeg neko zgrabi za uvo. Nikoletina se naroguši:

- Odbi burazeru, nije ti ga ćaća steko! Oko toga sam ja čakšire dero po vrbniku. Uplašeni domobrani približe se bliže uza svog novog gazdu, pa su Nikoli zaista još više ličili na dvije izgubljene i zbenavljene tuke, koje je nepogoda zatekla daleko od kuće.

Ali ni u ovoj zbirci Ćopić se nije mogao osloboditi ideološke note koju on, doduše, kroz humor provlači. Neuverljivo je, naime, to da jedan patrijarhalno vaspitan brđanin, kako ga je Branko premijerno naslikao, tako - reći preko noći postane nevernik.

- Majko, - svečano započinje Nikoletina i udara dlanom po stolu - otsada da znaš: nema boga!
Starica se zaprepašćeno ispravlja s mašicama u ruci. Sve ne vjeruje da je dobro čula.
- Ma šta ti to reče?
- Nema boga, jesi li čula?
- Pa otkad to, moj sinko? Šta ti bi?
- Od večeras, da znaš...
Stara se krsti i uzdiše:
- Ma od koga si to čuo, jadna ti sam?
- Čuo sam u četi, od komesara. Kaz'o nam neki dan. Starica niječe glavom i cokće jezikom kao nad nekom go­lemom nevoljom.
- Pa ko će nam onda dati dragu kišu, kad boga nema?
- Neće niko. Šta će nam kiša? - nabusito odgovara mom­čina. - Kad se oslobodimo, njive će se orati karakterom. Neće kiše ni trebati.

Bog zna šta je Ćopić stvarno mislio jer na kraju ne znamo kome se on smeje komunistima ili Nikoli kad ide tako daleko u karikaturi da se Nidžo i životinjama obraća sa "drugarice i druže". Bilo, kako bilo, nema sumnje, da je u Bursaću Ćopić dao jedan simpatičan lik koji je pun ljubavi za svet oko sebe, samo što tu ljubav na čudan način, u zavijenoj formi, izražava. Zbog toga, on u dijalogu pomalo liči na dete kojem ste uzeli zvečku, a onda mu nudite bombonu.

Književni rod: epika

Književna vrsta: pripovetke

Mesto i vreme radnje: Bosanska krajina, tokom Drugog svetskog rata.

Tema: Data je u naslovu zbirke Doživljaji Nikoletine Bursaća

Ideja: Obaveza je svakog člana društvene zajednice da se u skladu sa svojim mogućnostima suprostavi okupaciji i porobljavanju domovine. Bolje grob nego rob.

U galeriji likova ove zbirke pripovedaka centralno mesto zauzima Jovica Jež, Bursaćev sused i ratni drug, koji prati Nikoletinu, kao senka, kroz sve događaje. Po mnogo čemu on je Nidžino drugo JA dato u antitezi kako u fizičkom, tako i u duhovnom pogledu. Na suprot Nikoletini, snažnom, korpulentnom gorštaku, Jovica je sitan "momčuljak". Dok Nikoletina, u skladu sa svojom figurom, u dijalogu sa ličnostima oko sebe gotovo po pravilu koristi osorne kratke rečenice, kao da je u zavadi sa svima (vidi kako razgovara sa majkom), Jovica je skoro umiljat i neizveštačen; ne skriva osećanja: kad se boji, on to i kaže. Jovica je u Nikoli našao vernog zaštitnika, a Bursać u Jovici odanog drugara kome bez straha može odškrinuti vrata svog srca iza čijeg tvrdog oklopa se krije meka, tanana osećajnost dečije duše.

Vukov gaj - Petar Kočić

U ranijim periodima knjiga Vukov gaj je bila jedna od najprodavanijih knjiga za djecu. Radnja se zbiva kasnih 70tih i tu je ispričana jedna krajnje topla i emotivna priča koja nas vraća u ta drugačija, ali i ljepša vremena. U kolibi dje su se drugari okupljali zbilo se mnogo dogodovština. Pošto je koliba bila u šumi oko kolibe su se često čuli zvukovi i koraci divljih životinja. Jedno veče se začuo vuk. Dječaci su se od svih životinja najviše plašili vuka. Medjutim to nije bio običan vuk, taj vuk je bio pitom i to su dječaci ubrzo uvidjeli i počeli su da se igraju sa vukom i on je postao njihov čuvar.
  Za pravilno i razumljivo čitanje lektire Vukov gaj je potrebno imati dobru koncentraciju pošto ova knjigaiako je pisana prvenstveno za djecu ona govori o nekim veoma bitnim stvarima

Tema lektire Vukov gaj
Kao i u svakoj lektiri svaka tema ima niz podtema koje se dalje granaju. Glavna tema ostaje žal za prošlošću i nekadašnjim vremenom u kojem je sve izgledalo drugačije, da ne kažem bolje.

Ideja lektire Vukov gaj
Sve prolazi i ne valja kroz život prolaziti kao kroz san. K

ad se osvrnemo za nama treba da ostanu značajne stvari. Treba živjeti život

.https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTWxDjyVuYNh7IvABp-QBJjrACHoa9OkXIgkSdChx3Cu3aII5KN

Lektira - Vlak u snijegu

Bilješka o piscu

Mato Lovrak rođen je je 1899. godine, u obitelji seoske krojačice u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, gdje je proveo i djetinjstvo. Završio je učiteljsku školu i radio je kao učitelj u mnogim mjestima. Pisao je pripovijetke i romane tematski vezanim za djetinjstvo. Prikazuje djecu u igri u školi, u obitelji, različitim akcijama i pustolovinama.

Napisao je tridesetak knjiga. Njegova najbolja djela su: "Vlak u snijegu", "Družba Pere Kvržice" (prema ta dva romana snimljeni su i filmovi), "Divlji dječak", "Slatki potok" i "Neprijatelj broj 1", a neka od ovih djela su prevedena na mnoge europske jezike. Umro je 14.3.1974. godine u Zagrebu.

U jednoj radio – emisiji posvećenoj njemu, Mato Lovrak je izjavio:
"...našao sam se nakon mnogo godina u razredu svoje nekadašnje seoske škole, a u klupama sve odrasli, zreli ljudi: moji bivši đaci. Samo je u jednoj sjedio starac... Ljubanov otac. Ljuban je, naime, poginuo kao partizan u ratu. "

Kratak sadržaj

Roman Vlak u snijegu (prvotno naslovljen kao Djeca Velikog Sela), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Inspiriran je stvarnim događajima.

Ljuban, Draga i Pero živjeli su u Jabukovcu. Svakodnevno su išli zajedno u školu u Veliko Selo.

Jednog dana učitelj je svojim učenicima predložio da osnuju zadrugu. U zadruzi svi moraju isto raditi, imaju jednaka prava i dužnosti. Tajnim glasanjem za domaćina zadruge izabrali su Ljubana što Peri nikako nije bilo po volji.

Učitelj je na nagovor svog prijatelja doktora odlučio ići u Zagreb na izlet. Učenici su bili oduševljeni, pogotvovo što će putovali svlakom. U Zagrebu su posjetili higijensku izložbu i tiskaru novina (časopisa "Smilje"), tvornicu suhomesnate robe i tvornicu čokolade. Počeo je padati sve gušći snijeg i jedva su došli do kina. Za vrijeme predstave učitelju je pozlilo pa ga je odvezla hitna pomoć. Djeca su bila u velikom strahu jer nisu znala kako će se vratiti kući. Kada su krenuli prema vlaku, Ljuban je primio učiteljevo pismo u kojem piše da mora ostati u bolnici i da je Ljuban sada glavni. Vlak se kretao sve sporije i odjednom se zabio u veliku hrpu snijega. Ljuban je, u zajedničkom dogovoru sa djecom, odlučio pomoći da se što prije izvuku iz mećave. Nisu baš svi bili složni, dosta su se svađali. Izbio je "rat" između dva glavna lika i podijelili su se u dvije grupe. Jedna se grupa trudila svim snagama otkopati vlak iz snijega, a ostali su samo stajali i gledali. Na kraju su svi složno radili. Uz pomoć odraslih uspjeli su izvući vlak iz snijega. Neki su bili ozbiljno bolesni (kao Draga), neki promrzli, neki samo umorni, pospani. Konačno su krenuli i sretno stigli kući. Po dolasku u Veliko Selo na stanici ih je dočekao Perin otac te je Peru, Dragu i Ljubana poveozao kući. Po prvi puta tri su đaka zajedno krenula u Jabukovac. Ljuban je putem zaspao, kad su stigli do njegove kuće Perin ga je otac unio unutra.

Mjesto radnje

• Veliko Selo
• grad Zagreb
• vlak

Vrijeme radnje

• zima, 8.veljače

Analiza likova

Glavni likovi:

• Ljuban, Pero i Draga

Njih troje idu u istu školu i u isti razred. Ista cesta vodi ih do škole ali oni često njome ne idu zajedno u školu. Među njima, kao i među svom djecom, ima puno svađe, prepirke, ljubomore i tučnjave.

Ljuban:

• vođa zadruge "Ljubanovac", ponosan što je domaćin zadruge, brine za zadrugu kao otac, pravedan, na početku romana uplašio je svatove, plemenit, strog, ozbiljan, dobar, hrabar, pametan, domišljat, spretan, dolazi iz siromašne obitelji, marljiv (vrijedan), pošten, voli pomagati drugima, daje savjete, voli šale, uredan, voli čistoću i red, voli lijepo mirisati, voli zvoniti zvonom, živahan, pažljiv, odgovoran, ljubazan, nije pohlepan i osvetoljubiv

• Ljuban je bio vrlo pošten prema družini. Htio je svima pomoći i davao je svima savjete. (Sanja)
• Ljuban je bio iz jako siromašne obitelji i često su mu se rugali zbog toga. Zvali su ga bogec. On je bio jako marljiv i volio je ići u školu. Zbog svoje dobrote i poštenja postao je domaćinom zadruge. Bio je pravedan i iskren. U vlaku je brinuo za sve zadrugare. Nije htio priznati da je zaljubljen u Dragu. (Lea)
• Ljuban je drag zato što je pomagao Dragi dok je bila bolesna. Naredio je svima da mu daju svoje košulje i da ih namoče hladnom vodom. Bio je pošten pa ga je većina izabrala za domaćina zadruge. Bio je pravi prijatelj jer je drugima davao savjete i volio im je pomoći kao što je pomogao Dragi. Bio je vrijedan, pomogao je izvući vlak iz snijega. (Nika)
• Ljuban je bio odgovoran, brinuo se za svoje zadrugare, da stignu kućama živi i zdravi. Bio je pravedan jer je sakupio hranu i odjeću, podijelio ju da imaju svi jednako. Bio je vrijedan jer se cijelo vrijeme brinuo za svoje bolesne zadrugare i išao sa svojom smjenom razgrtati snijeg. (Karolina)

Pero:

• lukav, zloban, razmažen, sebičan, dolazi iz bogate obitelji, potkupljiv, neuredan, grub, pravi se važan, želi uvijek biti najbolji u svemu, bahat, podmukao, nepravedan, nekulturan, ljubomoran (zavidan), lijen, voli samo sebe, sin jedinac, neiskren, nema osjećaja za druge, podmeće drugima, osjetljiv, svađalica (svadljiv), voli se tući, kada se potuče moli za milost, ratoboran, kukavica, tužibaba, slabić, ne voli Ljubana, nagovara učenike iz razreda da ga izaberu za domaćina, na kraju se popravio

• Bio je vrlo tvrdoglav, htio je da uvijek bude najbolji i nije bio dobar prijatelj. (Sanja)
• Perini roditelji bili su bogati pa je Pero cijelo vrijeme mislio da je on bolji od ostalih. Podijelio je učenicima iz razreda slatkiše da ga izaberu za domaćina. Na kraju je imao samo jedan glas jer je glasao sam za sebe. Bio je nepošten, neiskren, mislio je samo na sebe i bio je velika kukavica. (Lea)
• Pero nikada nije bio pošten prijatelj jer je uvijek tražio nešto za uzvrat. Bio je škrt, dok su drugi bili u nevolji nije želio dijeliti svoju hranu. Dok su svi zaspali bio je poput lopova, htio je od drugih uzeti hranu. Pero nije bio dobar dječak, bio je protiv svih, zao i izdajica. (Nika)
• Bio je ljubomoran jer su Ljubana izabrali za domaćina. Bio je nepravedan jer je podijelio zadrugu. Bio je zločest jer je pokušao ukrasti hranu i tukao se sa Ljubanom. (Karolina)

Draga:

• dobra, lijepa, marljiva, bistra, mudra, pametna, voli učiti, domišljata, sviđa joj se Ljuban ali se ipak ljuti na njega, ne voli Peru, nježna, ima kovrčavu kosu, dobra prijateljica, nagovarala je druge djevojčice iz razreda da ju izaberu za domaćina(cu), osjećajna, uvredljiva, ponekad tvrdoglava, shvatila je važnost prijateljstva i zadruge, ponosna, osjetljiva, preozbiljna za svoje godine, kada vidi da je pogriješila pokušava to ispraviti, bolesna, ozdravilaje, na kraju je shvatila važnost prijateljstva i zajedništva

• Draga je bila dobra i poslušna djevojčica. Na putu iz grada jako se razboljela. Bila je zaljubljena u Ljubana. (Lea)
• Draga nije bila poputdrugih tako glasna, ona je bila tiha. Nije bila gruba poput Pere već je bila nježna. Na tom putovanju se jako razboljela, bila je blijeda, vrlo slaba i imala je veliku vrućicu. Bila je jako dobra djevojčica. (Nika)
• Draga je bila dobra jer se ipak pridružila zadrugarima i molila Ljubana da joj oprosti što je otišla za Perom. (Karolina)

Sporedni likovi

Kondukter:

• simpatičan, blag, dobrodušan, pun razumijevanja, vjeruje djeci, pouzdan, jako je zavolio Ljubana, brine se za sve putnike jednako brižno, podržavao je i hvalio marljivost djece

• Kondukter u početku nije bio zadovoljan što će tolika djeca putovati njegovim vlakom ali kad je vidio kako su zadrugari složni promijenio je mišljenje. Jako je zavolio Ljubana. (Lea)
• Kondukter je bio pošten i pravedan. Bio je strog i napravio je reda u vlaku. Bio je odlučan jer je donosio prave odluke u najtežim trenucima. (Nika)
• Kondukter je bio pravedan jer kad su se zadrugari podijelili u dvije grupe, omogućio im je da svaka grupa bude u svom vagonu. Bio je dobar zato što je bolesne zadrugare smjestio u topliji vagon drugog razreda. (Karolina)

Učitelj:

• pokretač osnivanja zadruge, brižan, dobar, plemenit, voli svoje učenike, poticao je djecu na poštenje i zajedništvo

• Učitelj je bio jako dobar prema djeci koju je učio. U gradu se rabolio i morao je ostati u bolnici. Vjerovao je Ljubanu da će se pobrinuti za zadrugu. (Lea)
• Učitelj je imao puno povjerenja u Ljubana pa je zato i Ljubanu poslao pismo dok njega nema da Ljuban bude glavni. I učitelj se razbolio kao i Draga. (Nika)

Ostali učenici (zadrugari):

• dobri, pošteni, marljivi,složni, veseli, na kraju pravi prijatelji u razredu

• Bili su vjerni i složni jer su vidjeli da zajedno mogu više. (Karolina)

Najdraži lik

• Meni se od likova u romanu najviše sviđa Pero zato što su drugi čistili snijeg, a on je sjedio. Mislim da je on tu pogriješio. Kad se pridružio ostaloj djeci on je to djelomice ispravio. (Martin)
• Moj najdraži lik je Ljuban. Svidio mi se jer se snašao i organizirao smjene zadrugara za razgrtanje snijega. Svidio mi se i zato što se brinuo za bolesne zadrugare. (Karolina)
• Najviše mi se sviđa Ljuban zato što je bio vođa, što se nije htio tući, bio je pristojan. Svi su ga slušali i sa svima je postupao lijepo. (Marko)
• Najviše mi se svidio Ljuban jer je dobar, drag i nije sramežljiv. Pomaže ljudima. (Ema)
• Najviše mi se svidio lik Ljubana zato jer je bio dobar, svima je pomagao, za sve se brinuo i na kraju je sve Peri oprostio. (Petra)
• Ljuban mi se najviše svidio zato što je prema svima drag i što je svima spreman pomoći. (Anita)

Najdraži dio

• Najdraži dio mi je bio kada su bili svati. Ženili su se Draga i Pero. Tu su bili muzikaši, djeveruše i djeveri. Vrištali su, derali se i pištali da je čitav Jarak odjekivao. Draga, mlada držala se zbilja divno i ozbiljno, ali nakostriješeni mladoženja Pero nije nikako pristajao uz nju. Ova mi je knjiga bila super jer je bila ispričana po istinitom događaju i bila je jako zanimljiva. (Ana)
• Najuzbudljiviji dio u knjizi bio je kad su se djeca igrala vjenčanja. Vjenčali su se Draga i Pero. Imali su instrumente za sviranje i bilo je radosno i veselo. Draga nije bila sretna, a druga djeca jesu. Djeca su se jako potrudila da sve izgleda lijepo kao pravo vjenčanje. (Ema)
• Najzanimljiviji dio priče mi je bio kada je Pero bio sav uzrujan zato što je znao da će skoro svi glasovati da domaćin bude Ljuban. (Ivan)
• Najuzbudljiviji dio ove priče bio mi je kada je Ljuban vidio da odgrtanje snijega ide presporo, a Dragi je i dalje bilo loše. Odlučio je da mora ponovno organizirati svoje zadrugare i pomoći u odgrtanju snijega. Odgrtali su ga golim rukama. Neki su plakali, neki su pobjegli natrag ali su desetorica odbacivala snijeg što su brže mogli samo da Draga što prije stigne liječniku. Zadrugari su se vratili u vagon i čekali da strojevi poguraju vlak preko nasipa. Vlak je krenuo, a veselju u vagonu nije bilo kraja. Ljuban je potrčao da vidi kako je Draga. Bio je sretan jer se Draga smiješila i više nije imala temperaturu. (Karolina)
• Najuzbudljiviji dio mi je bio kad su djeca posjetila higijensku izložbu. Nekima je pozlilo gledati pluća, crijeva, mozgove i organe. (Magdalena)

Najtužniji dio

• Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada se učitelj razbolio zato što ga je boljelo srce i mogao je umrijeti, a bio mi je super. (Ana)
• Najtužniji trenutak u knjizi mi je bio kada je Pero pustio svog divljeg psa na Ljubana i kada je na njega bacio veliki kamen. Ja mislim da nije lijepo biti ljubomoran na drugu djecu kao što je Pero bi na Ljubana. Isto tako nije lijepo kada djeca rade ružne stvari jedni drugima. (Stela)
• Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada je Draga bila bolesna, a još gore kad je jedno dijete reklo da će Draga umrijeti. Ljuban je Dragu odnio u bolesnički vagon gdje su je utoplili kaputima i stavljali hladne obloge. (Ema)
• Najtužniji trenutak mi je bio kada su na putu kući morali svojim rukama micati snijeg, a Draga je bila bolesna. (Lorena)
• Najtužniji dio priče mi je bio kada se Draga razboljela, a nisu imali liječnika da joj pomogne. (Ivan)
• Najtužniji dio mi je bio kada je putovanju došao kraj. Tada su se morali rastati od konduktera Lazića s kojim su se sprijateljili. Tužna sam bila i zato jer sada kada su svi bili složni, svatko je morao krenuti svojoj kući. (Karolina)
• Meni je najtužniji trenutak bio kada su se učenici razboljeli. Imali su glavobolje, temperature i još neke mučnine. (Antonio)

Riječ sloga podsjeća me na...

• Mene riječ sloga podsjeća na: slog, složni, složiti se sa nečim, dogovoriti se, to jest da se svi slože i zajedno rade i odlučuju. (Martin)
• Riječ sloga podsjeća me na nešto jedinstveno, zajedničko. Ako ima jedan, imaju i svi ostali. (Antonija)
• Sloga za mene znači prijateljstvo, zajedništvo i razumijevanje. „Kad se mnogo mladih složi tad se snaga stoput množi ..." (Petra)
• Sloga je lijepa ljudska osobina kad se ljudi slože oko nekog zajedničkog djela. (Ivana)
• Riječ sloga me podsjeća na igru, zabavu, druženje i prijateljstvo. (Ema)
• Riječ sloga podsjeća me na zajedništvo i prijateljstvo. U davna vremena živjelo se u zadrugama gdje je svaki član imao svoj dio rada, a svi su zajednički uživali njegove plodove. (Anita)

Zadruga je...

• Zadruga je kad se zajednički radi, kad svaki član ima svoj dio rada i sve se zajednički dijeli. „Treba da svi jednako rade. Da imaju jednake dužnosti i jednaka prava. Nitko ne smije sebi prisvojiti veće prava ili nametnuti sebe. Treba da se sami brinu za razred, učitelj se ne treba ni u što miješati, on će samo dolaziti i naći sve u redu, čisto, spremljeno i mirno." (Petra)
• Zadruga je skup djece gdje se svi poštuju, pomažu jedni drugima, ne svađaju se. (Nika)
• Zadruga je skupina djece koja su zajedničkim snagama odlučila spasiti vlak iz snježnog nanosa. Djeca se sama brinu o radu, redu i uspjehu svoje zajednice. Svaka zadruga ima domaćina koji vodi zadrugu i brine o radu svakog pojedinca. (Ema)
• Zadruga je organizacija gdje je svaki član imao svoj dio posla, a svi su zajednički uživali njegove plodove. (Martin)
• Zadruga je zajednica u kojoj svaki član ima svoj dio rada, a svi su zajednički uživali njegove plodove. Naš je narod u davna vremena živio u zadrugama. (Patricia)

Naučili smo...

• Čitajući ovaj roman naučili smo da trebamo živjeti u slozi jer jedino tako možemo nešto postići. Ne smijemo ljude ocjenjivati prema bogatstvu. (Patricia)
• Roman "Vlak u snijegu" naučio me je da se trebam radovati životu, graditi prijateljstvo i ljubav. (Kruno)
• Naučili smo da svima treba pomoći, da se ne tučemo i da ne budemo zavidni drugima. Treba složno raditi. (Antonio)
• Čitajući roman naučila sam da samo prijateljstvom i složnošću možemo riješiti svaki problem. (Stela)
• Iz romana "Vlak u snijegu" naučili smo da je sloga među ljudima jako važna. Naučili smo da je dobro dijeliti s drugima sve. Važno je pomagati jedni drugima, a pogotovo kad su u nevolji. (Marko)
• Čitajući dječji roman "Vlak u snijegu" saznali smo kako žive seoska djeca. Kakve su dužnosti i prava članova zadruge. (Hrvoje)
• Čitajući dječji roman "Vlak u snijegu" naučili smo da se zajedničkim radom može mnogo učiniti, pa čak i onda kada prepreke izgledaju nesavladive. (Ema)
• U ovom smo romanu naučili da velika hvala i podrugljivost ne pomažu previše već da više odmažu, a sloga i dobrota pobjeđuju. (Antonija)
• Čitajući dječji roman naučili smo da se moramo družiti jedni s drugima i pomagati, a ne željeti jedni drugima zlo. (Sandra)
• Čitajući ovaj roman naučili smo da moramo biti složni jer tako možemo riješiti sve probleme. Djeca su bila malena ali složna, uspjela su napraviti veliki posao. Uz njihovu pomoć vlak je puno prije bio oslobođen iz snijega. (Lea)
• U ovom romanu smo naučili da moramo biti složni, da si moramo pomagati, da svi moramo imati ista prava, da svi moramo izvršavati svoje zadatke i onda ćemo postići sve što želimo. (Petra)
• U dječjem romanu "Vlak u snijegu" naučila sam da ako nas više ima i ako smo svi prijatelji da ćemo više toga uraditi dobrog nego više lošeg. (Ana)
• Naučila sam da se sve može postići samo ako to mi želimo. (Magdalena)
• Iz ove knjige naučio sam da kad se ružno ponašaš prema prijateljima bez njih možeš i ostati. Najvažnije je zajedništvo. (Bruno)
• Naučili smo da ne smijemo biti škrti i pohlepni kao što je bio Pero. Svi moramo biti prijatelji. (Nika)
• U romanu "Vlak u snijegu" naučili smo da ne smijemo lagati, biti ljuti i da se sa slogom i zajedništvom može puno napraviti. (Martin)
• Naučili smo da ako radimo skupa, jači smo nego kada radimo svatko za sebe. Važno je zajedno i složno raditi. (Bruno)

Pjesme iz filma "Vlak u snijegu" (You Tube)

• Pjesma "Dobro jutro" (riječi)
• "Kad se male ruke slože" – tiskara
• "Kad se male ruke slože" – vlak
• Što će nama zajednica kad se jede gibanica
• Film – isječak o dogovoru za pomoć oko čišćenja snijega

Poruka

• Slogom se mogu postići veliki ciljevi.
• Zajedništvo, prijateljstvo i briga za druge su najvažniji u životu.
• Moramo zajedno i složno raditi jer će nam tako bilti lakše i ljepše.

- See more at: http://www.zbornica.com/index.php?option=com_zoo&task=item&item_id=1162&Itemid=108#sthash.rcybT7ps.dpuf

Lektira - Gospodar prstenova

BELEŠKA O PISCU: 

Tolkin, Džon Ronald Rejel (1892-1973). Engleski pisac rođen u Južnoj Africi. Osim
ovih pet knjiga Tolkin je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku
pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major
(1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other
Verses from the Red Book (1962). Tolkin je tokom svog života s dosta
uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveći broj ilustracija
napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za
ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao
H. E. Riddett. 
Utjecaj koji je J.
R. R. Tolkin ostavio ne samo na svoje mnogobrojne čitatelje i na druge
pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, među
velikane svetske književnosti dvadesetog stoljeća. 

TEMA: 
Uništenje Prstena vladara. 

MJESTO RADNJE: 
Međuzemlje 

VRIJEME RADNJE:

Sva četiri godišnja doba

FABULA: - KNJIGA PRVA -

Na Bilbov i Frodov zajednički rođendan
došlo je 144 ljudi, točno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina.
Na tu su proslavu bili pozvani čak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je
priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odednom nestao. Stvorio se u
svojoj sobi, gde ga je čekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on
poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao čarobnu moč: tko god ga je
nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje
zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten
Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je
ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu čim je Bilbo otišao. Gandalf je
objasnio Frodu kakvu moč ima taj prsten i da ga se pothitno mora
uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo
čuđenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može
uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da će
krenuti na to putovanje na svoj pedeseti rođendan. Frodo je na svoj
pedeseti rođendan prodao Vrećasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za
suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noć pred putovanje Frodo je čuo
kako Čiča Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti
na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos
tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje.
Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahača. Brzo su se sakrili
pokraj puta. Jahač je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja
da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u
najvećoj opasnosti. Jahač je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog
dana družina je razgovarala da li je to isti Jahač koji je bio u
Vrećastom vijencu. Odlučili su da ne idu više po Cesti jer je
preopasno. U slijedećih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka
kojoj je vođa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahača, ali
im je on rekao da im ništa neće reči o njima, ako im Gandalf već nije
rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo
se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao
gljive. Maggot im je ispričao da je kod njega bio čudan svat, visoka
osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa.
Rekao im je da su mu se psi, Panđža, Derač i Vučina, na smrt
preplašili. Na večer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i
Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola
puta su začuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahači, ali je
to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio
Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio
je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeći dan
krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije
htio ići Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahača, nego je
odlučio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu
im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali
ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao
da bi se otišao umiti u potoku, ali je bučnuo u vodu. Sam ga je izvukao
iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gde su spavali Merrya i Pipina
više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo
bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveče, što
su i učinili. Odmah zatim Merry je počeo vikati da zgase vatru. Frodo
je odednom počeo vikati na sav glas: U pomoć! . Ubrzo je zastao jer je
netko počeo pjevati. Pjesma se činila besmislenom, ali kako im se taj
glas približavao Frodo je čuo pjesmu kako zapravo ide. Uto dođe i Tom
Bombadil, čovek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od
Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuću i
upoznali Goldberry, devojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kući
ostali su svega par dana. Tom ih je čas prije odlaska naučio pjesmu
koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali
upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u
svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom
Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te večeri su
ih napali Jahači, ali nitko nije bio ozlijeđen. Sutradan su krenuli
rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u međuvremenu pridružio.
Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je
nadenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vetrovrhu. Strider se
ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kračeg putovanja Cestom,
skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Trećeg dana odlaska iz Breeja
izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva
im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više
odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih
počele peckati. Frodo je na istočnom nebu ugledao neko svetlo i upitao
Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam.
Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skače s
vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vetrovrh. Na
zapadnoj strani Vetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili
Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na
vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su
našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i činilo se da je izmakao
vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3
i da znače da je Gandalf bio na tom mjestu trećeg listopada, prije tri
dana. Strider je zaključio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je
tu bilo ono svetlo koje su videli na istoku prije tri dana. Merry je
nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na
zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i
sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i potvrdio.
Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko
spodoba koje su krenule na njih. Froda je odednom obuzela želja da
natakne Prsten, što je i učinio. Frodo je mogao gledati Prstenove
utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odednom su krenule na
njega, a Frodo isuče mač i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno 
zada
neprijatelju jak udarac. Noć se prolomi od prodorna krika, a Frodo
osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Mač
se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i
čvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvestio, vidio je da je ležao uz
vatru koja je još jače gorjela. Sam je Frodu ispričao što se dogodilo.
Uto je došao i Strider. Kad je Strider čuo što mu Frodo ima reči,
udaljio se i pozvao Sama. Ispričao mu je sve što mu je imao reči i
rekao da će učiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na
jug, a to je značilo da moraju ići Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa
su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša,
Frodovi bolovi su se pojačali. Na kraju petog dana tlo se počelo
uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini
napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj
je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je značilo da
ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali
neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril,
vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je
ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku
jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri
velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali
patuljci i Bilbo, koji su se svađali kako će ih spremit za jelo.
Popodne sunastavili putem kojim su verojatno išli Bilbo, Gandalf i
patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kući.
Ubrzo su naišli na Jahače. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne
konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj
zastane pred vodom, a Jahači počnu vikati Frodu. Prsten! Prsten!
Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope. 

- KNJIGA DRUGA -

Kad se Frodo probudio, vidio je da leži u
krevetu, u Elrondovoj kući. Frodo upita strop na sav glas gde je i
koliko je sati. Nečiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kući i da je
deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kaže da je
sva družina zdrava i čitava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su
odabrati tko će sve ići na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili
Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Družina je
krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao
Frodu vilenjački bodež i košulju od mithrila, koju mu je darovao
Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli
proći vrh Caradhras te su morali ići rudnicima Morije. U njima su
pronašli knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali događaje. U
knjizi su naišli na puno čudnih zapisa. Odednom su ih napali orci i
trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu ništa nije bilo zato jer je
nosio pancirnu košulju od mithrila. Samo se Gandalf nije živ izvukao iz
rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom.
Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu košulju od
mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su došli u šumu
Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oči, uključujući
i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na očima. Došli
su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro
ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu
svoje zrcalo u kojem su mogli videti što će se sve događati. Samo je
Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona.
Družina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i
gospodarica Galadriel dali čamce i zalihe za put. Prvog dana putovanja
čamcima opazili su Goluma. Uspješno su ga potjerali. Utaborili su se
kod Kresokama. Tamo je Boromir pokušao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga
je Frodo zajedno sa Samom uzeo jedan čamac, a da nikom nije rekao, jer
nije htio žrtvovati prijatelje. 

DIJELOVI FABULE: 

UVOD: 
Frodo, Sam i Pippin kreću na put. 

ZAPLET: 
Tri hobita nalijeću na Crne Jahače. 

VRHUNAC: 
Gandalfova smrt u rudnicima Morije. 

RASPLET: 
Frodo i Sam bježe od ostatka družine. 

LIKOVI: 
Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahači

OPIS LIKOVA: 

Hobiti

“… mali ljudi, otprilike upola naše visine, manji
su i od bradatih patuljaka. Hobiti nemaju brade. ” “… na tabanima
izrastu prirodni potplati i gusta topla smeđa dlaka kakva im raste i na
glavi (kovrčava) …” Niski, kovrčave kose, dlake među nožnim prstima, dugi smeđi prsti. Pouzdani, poverljivi.

Aragorn

“To vam je jedan od onih lutalica –
mi ih zovemo graničari. ” “… on zabaci kukuljicu i otkrije razbarušenu
glavu tamne kose prošarane sjedinama, i dva oštra siva oka na blijedu i
ozbiljnu licu. ” 
Visok, tamne kose prošarane sjedinama, razbarušene glave, dva oštra siva oka na blijedu i ozbiljnu licu. Kraljevskog soja. Odan prijatelj.

Boromir

“… visok čovek lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ”. Visok, jak, lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. ”. Kraljevskog soja,odan, pohlepan.

Gandalf

“… stari lutajući opsjenar Gandalf…”. Visok, sijede kose i brade, star. Carobnjak, požrtvovan.

Gimli

“… jedan mlađi patuljak: njegov sin Gimli. ”. Nizak, mlad. Patuljak. Ratoboran.

Legolas

“… strani vilenjak odeven u zeleno i smeđe, Legolas…”. Duge kose, visok. Vilenjak. Odan prijatelj.

POUKA: 
Koliko god da je zlo jako, dobro će ga nadvladati.

Lektira - Alisa u zemlji čuda

Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge
fantastične pripovetke za decu. Njegove pripovetke razvedravaju i
zabavljaju dečiju maštu. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a
rečenice nemaju logičnog smisla.

Mesto događaja: na obali, u zečijoj jazbini

Vrijeme događaja: leto

Likovi:
-glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da suoseća s
drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi.Sviđa mi se što ima dobro srce.
-sporedni: sestra,beli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

Kratki sadržaj:
Bio je letni dan, Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala
sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U nezinim fantastičnim snovima
pojavi se zec. Imao je pantalone, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i
odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu
videla je stvari kako lete. Kad se spustila videla je kako zec ulazi
kroz vrata. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer
su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te
da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj
kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i
počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka
rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko
se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu.
Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr.orla koji puši lulu, dva
blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi
leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu
ružu koja ima oči usta i nos.Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla
je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će
stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je
ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te
postala opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim
klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje
susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.Alica je
stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega
kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila
jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je
imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme djelovati
druga strana keksa i ona opet se smanji. Počme bježati, a vojska od
karata je slijediti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio
samo san.

Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost.

Lektira - Mačak u čizmama

Vrsta djela: bajka 
Vrijeme radnje: jednom davno 
Mjesto radnje: mlin, šuma, jezero, kočija, dvorac 
Likovi: Mačak u čizmama, mlinar i njegovi sinovi, Div, kralj i kraljevna 
Kratak sadržaj 
Živio jednom stari mlinar koji je imao tri sina. Prije svoje smrti raspodijelio je svojim sinovima sve što ima. tako je najstariji sin dobio mlin, srednjem magarca, a najmlađi je dobio mačka. Tužan sin krene u svijet sa svojim mačkom. Putem shvati kako je mačak jako pametan i da može pričati, imao je čak i čizme koje je jednom ukrao divu. Kako nisu imali novca za nastavak putovanja smisle plan. Mačak predloži mladiću da skoči u jezero i pravi se da se utapa. On je tako i učinio. U to vrijeme pored jezera je prolazila kočijasa kraljem i njegovom kćerkom. Oni spase mladića iz jezera, dok se ovaj predstavi kao Markiz od Carabasa. Pozvali su ga u svoju kočiju kako bi ga ugrijali i odveli do svog dvorca. Kočija je krenula, a mačak u čizmama je pohitao ispred njih. Stigao je prvi do dvorca i naišao na diva. Div se hvalio kako se može pretvoriti u bilokoju životinju i tako ga mačak nagovori da se pretvori u lava. Kad je div postao lav, mačak je glumio da ga se boji. Nakon toga ga nagovori da se pretvori u miša. Onog trena kada se div pretvorio u miša, mačak ga pojede. Došavši do dvorca, mačak izađe van u svojim čizmama i pozdravi Markiza od Carabisa, rekavši kralju da je to njegov dvorac. Kralj je ostao zatečen te Markizu ponudi svoju kćerku kao ženu. Njih dvoje živjeli su sretno do kraja života. 
Bilješka o piscu 
Charles Perrault bio je francuski pisac rođen 1628. godine, a umro 1703. Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Pepeljuga, Mačak u čizmama i druge. Kasnije su neke njegove bajke prepričali i obradili braća Grimm. 

Lektira - Bijela Griva

Tema: Prijateljstvo dječaka i konja.

Likovi: Folko,Bijela Griva,Antonio,dedo Euzibijo,gazda manade,mlađi Folkov brat,gardijani.

Kratak sadrzaj:Folko je bio siromašan dječak koji je živio na kraju močvare sa dedom i mlađim bratom.Često je čamcem plovio po močvari i razgledao prirodu.Jednoga dana dok je tako lutao,u vodi je vidio sliku malog bijelog konja.
Pogledi su im se sreli.Konjić je pobjegao,a Folko je krenuo za njim.Na livadi je vidio kobilu koja je mirno pasla.Prišao joj je i pomilovao je,a onda se okrenuo konjiću i pozvao ga imenom Bijela Griva.Znao je da je to pravo ime za njega i znao je da će njih dvojica postati prijatelji. Pošto je padao mrak,Folko je pošao kući.Sve ovo su posmatrala dva čergara koji su htjeli da uhvate kobilu. Na prevaru su je i uhvatili,a malo bijelo ždrijebe je pobjeglo.
Kada se vratio kući,Folku je u goste došao stari gardijan Antonijo.Folko mu je pričao o Bjeloj Grivi.Znao je da ga antonijo razumije zato što je i on volio konje.Antonijo je bio gardijan koji je lovio divlje konje za gazdu manade.Jednog dana,kada Folko nije bio kući,Antonio je došao kod Euzibija,Folkovog dede,i povjerio mu se da ide sa gazdom da uhvate jednog posebnog konja. To je bio Bijela Griva. Uhvatili su ga i stavili u ograđen prostor.Ali,Bijela Griva, sav u pjeni i potpuno van sebe jurnuo je preko ograde i pobjegao u divljinu.
Sledećeg jutra,Folko je uzeo mrežu, nešto hrane i krenuo ka pašnjacima da potrazi svoga prijatelja. Dok se vozio čamcem kroz trsku je prepoznao poznatu bijelu priliku. Izgledao je umorno od borbe prethodnog dana.Vidio je Folka,prepoznao ga i nije ni pokusao da pobjegne.   Iznenada su se čuli uzvici i koraci gardijana. Folko nije znao šta da radi. Bijeli pastuv se naljutio i jurnuo na gazdu manade. Ljut,u bjesu, gazda je rekao da Bijelu Grivu uzme ko hoće i da njemu ne treba.
Folko ga je pitao da li hoće da ga da njemu, i gazda je pristao. Folko je bio srećan.Poveo je Bijelu Grivu kući. Iako ga je Folko sa puno ljubavi njegovao,pastuv je i od njega pobjegao jer je osjetio zov krda. Nekoliko dana posle toga gazda manade je prekršio obećanje i htio je da Bijelu Grivu da cirkusu. Tog dana je Folko opet bio u močvari i htio je da spase prijatelja iz nevolje. Pošto su bili okruženi sa svih strana,i izlaza nije bilo,Folko je zajahao Bijelu Grivu i pobjegao od zlih ljudi u smrt.
Rijeka ih je zajedno povukla na dno.

Lektira - Mali Princ

MALI PRINC KRATAK SADRŽAJ

Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Kada je imao šest godina, svoje crteže pokazivao je odraslima, ali ih nitko nije shvaćao. To mu se nije svidjelo, te se okanio i postao pilot. Jednom, usred leta, pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Susret sa zlatokosim dječakom, nakon neprospavane noći, činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu.

U žurbi da popravio avion nacrtao je ovcu u kutiji. Dječačić je bio oduševljen. Tako se pilot upoznao s Malim princem. Saznao je da je Mali princ s drugog planeta, B612, tek nešto većeg od njega samog. Trećeg dana čuo je priču o baobabima, a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa, saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu.

Mali princ odlučio je posjetit i druge planete te pronaći neko zanimanje. Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom, a na drugom planetu neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi, a stidio se što pije. Mali princ brzo pobježe. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka, a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Na šestom planetu živio je geograf.

Mali princ ga upita kamo da dalje putuje, a geograf mu predloži Zemlju. Prvo biće sa kojom se susreo na Zemlji bila je zmija. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet, no sada je vidio da je to obična ruža. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. Nakon toga, Mali princ je susreo skretničara, a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi.

Osmog dana u pustinji, pilotu i Malom princu, nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. Kada su se napili, pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti odakle je došao. Sutradan navečer je otišao, jer se osjećao odgovornim za svoju ružu.

Antonie de Saint Exupéry

Antonie de Saint Exupéry (1910. – 1944.) francuski pisac, napisao je neveliko, ali značajno djelo – Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u kojem je i poginuo.

MALI PRINC TEMA

Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.

LIKOVI LEKTIRA MALI PRINC

Kralj

Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom, ali ipak veličanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa, čim je došao Mali princ, uzviknuo je: “evo jednog podanika”. Kralj se jako držao pravila, npr.nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovjedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom.

Poslovni čovjek

Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je mali princ došao. Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Lisica

Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrat,i ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Stalo je razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednoličan. Ona lovi kokoši, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla:

”Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo”.

Mali princ

je dječak iz svemira. Prvi put dolazi na planetu Zemlju, želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže.
Za fizičku karakteristiku, pisac ga je, umjesto opisivanja, nacrtao. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis, njegova psihička karakterizacija. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. Putujući asteroidima, Mali princ upoznaje različite vrste ljudi, promatra ih znatiželjno i začuđeno. On ne razumije smisao njihovih postojanja, ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom.
Izvana malen, nježan i krhak, Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi, a upravo takvom osobom ga čini ljubav. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. Iskren je, otvoren, znatiželjan i rado uči. Kao princ, odnosno mali plemić, pristojan je, a na kraju dostojanstveno, ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi-ruži, no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu:

“Kada budeš gledao nebo noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati.”

OSNOVNA MISAO LEKTIRE MALI PRINC

Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je i očima nevidljivo.